понедељак, 18. јун 2012.

kumite


KUMITE

Neko me je jednom pitao kako to izgleda…
Oči u oči sa neprijateljem…
Prvo – ritualni pozdrav…
Onda – počinje….
Gledamo se…sa fokusom uperenim u predeo između obrva…ali obuhvatajući pogledom kompletno sve…Srce…nema srca….
Misli…? Treba umiriti um.
Glatka površina jezera…mesec se ogleda.
Nema misli.
Tu sam, a nisam tu.
To nešto ide kroz mene. Nije JA i ne pripada meni.
Kreće! Ne stigne ni misao..a već – blok…pa kontra napad….solarna čakra….lice se samo malo iskrivilo, tek malkice ulubljeno bolom…nije se dobro stegao, stomak je bio premek…Misao! Skupo me je koštala…mavaši skoro u vrat….
Znoj…I dah….
A onda – KIAIIIIIIII!!!!!!
Moj? Njegov? Niko više ni ne zna….
Vreme je stalo poput frozen spell-a u igricama sa magijom…
Samo jedan kosi šuto u vratnu žilu….zateturao se trenutak, celu večnost….i ako kada se urušava soliter od temelja počinje da pada teško…
Oči u oči sa neprijateljem…
Ritualni pozdrav.
Te oči – to nisu njegove oči!
To lice – to nije njegovo lice, ni usne, ni veđe….
To sam ja.
To sam JA.

уторак, 12. јун 2012.

iščekivanje

IŠČEKIVANJE

Srce je otvoreno
oči naviknute da gledaju
vide samo tvoje lice

lepe munje
najavljuju tvoju prisutnost

zeleno vlada
u času koji se povija na tvojim
grudima

vetar donosi tvoj dah
zaslađene svežine,
topliji od ukradenog letnjeg
peska

i u nepomičnosti koja je postala
pritajeno iščekivanje
otkrivaš se mome pogledu

puna svetlosti
i mirisa ljubičica
u svojoj oblini ramena čedna
ogrnuta
plavom bojom nestajanja


Goran Veljković-Brežicki

уторак, 5. јун 2012.

ZAGRLJAJ


Ne grli me niko
tako divlje a tako nežno
tako snažno i neizbežno
tako žudno
neizmerno žedno
obuhvatajući me celu
potpuno a istovremeno
bivajući u svim porama kože
mešajući se sa znojem, suzama, krvlju
sa svime što jesam
strasno
neprekidno
neštedimice
bez prestanka
bez popuštanja stiska
ostaje mi samo da se potpuno predam i
prepustim...

Ne grli me niko
niko
kao reka...

jin&jang

JIN&JANG



Meko i čvrsto...
Hladno i vrelo...
Lako i teško...

Tama i svetlo

Nežno i grubo...
Mokro i suvo...
Široko i usko...

Eho i muk

Sporo i brzo...
Lepeza i mač...
Srce i um...

Sunce i mesec

Zlatni presek....

субота, 2. јун 2012.

soul mate

Prosto ne mogu da verujem...igramo li se skrivalice?

"Nismo se poznavali cela dva detinjstva
i dva rana mladanja
kada ljubav cakli u granju kao prolećna kiša....
******
A slutim, koža mi zna, da bi izmislili igru koja bi nas oboje zanimala..."

Budim se...i jutro mi donosi tvoje osmehe, ulovim ih u uglovima sobe....Makurokuruske! Za tren nestanu...Čarobni čađavci, mali kućni duhovi....Šalješ mi pozdrave?
Želiš da kažeš - da smo opasno blizu....
Srce je počelo da tuče. Oh, dolazi neko ko me poznaje odavno.
Još od vremena kada su proročice živele na delfima. Neko ko zna za moju skrivenu strast prema delfinima. Neko ko me je gledao kako letim kroz oblake na krilima oluje i preskačem gromove....
Dolazi, jer konačno sam JA spremna da dođe...

Seledeći kadar: tradicionalni japanski pozdrav. A onda, oči iznad isukane katane....Te oči....Dublje od najdubljeg mraka u samom srcu šume. Punoća tišine.Tišina krvi. Krvlju te slušam....Srce -bije...tup-lup; tup-lup; tup-lup; to više nije moje srce! Srca nam biju ukorak, istim ritmom....Da li si ti moja zmišljeni neprijatelj, da li si ti onaj sa kojim se borim u kati?
Da li si ti moja senka?
A onda -pesma....
Kao haiku....Ja sam napisala prvu rečenicu
Muški princip napisao je drugu....

Isukani mač
mora bar da iseče tišinu
pre nego što se vrati u korice....

Ponoćni mesec
grli reku ispod kapljica u borovim iglicama
Huk brzaka...disanje tišine....

Odlazim na reku....Pratiš me...Nevidljivi dlan tvoje ruke kao uporište iza moje leve plećke...
Nadam se da si duša koja je živa...Jesmo li se već sreli?

Drveće mi se smeši, maše mi radosno, prosto me ljubi....Zemlja je gipka i topla. Sunce na zalasku. Reka...divlje patke, usamljeni slavuj u ljubavnom zovu...bubamare....Trava raste pred mojim očima...

Spremam se za počinak...Oče naš....Ušuškana ispod ćebeta, osećam nečiji nevidljiv zagrljaj....
Poljupce u kosi....i tonem u san...

Prosto ne mogu da verujem - igramo li se skrivalice?

четвртак, 31. мај 2012.

ANDREJ PAGOS






******
Baviti se Planetarnim Buđenjem, znači sanjati na vrlo fini način, sanjanje koje može da se pretvori u
duhovnjačku ekskluzivnost, odnosno duhovnjački elitizam. Da bi se moglo nekog Probuditi, mora
se i sam biti Budni. Budan čovek Budi čovečanstvo samim svojim postojanjem. Kada je čovek
zaista Budan, jednostavno Postoji, Bivajući više nego Svestan da Jeste Ali pažnja, Biti Budan, znači
da se prestalo zavaravati sebe, da ima nekog ko spava, jer, u Stvar(nost)i, nema nikog i ničeg. Samo
Stvarnost Jeste. Biti Budan, znači Znati da su čovek, čovečanstvo, svet, univerzum ali i Beskonačno
Znanje, Beskonačna Ljubav i Beskonačna Moć.
Sveprisutna Božanska Ljubav, manifestuje se i kao poštovanje slobodnog izbora. Sveprožimajuće
«Božansko pravilo»: svakome daje onaj san koji želi, neprekidno nudi priliku za traćarenje
slobodnog izbora u sanjanju sna, koji «udaljava» od Sebe ili pak, nudi priliku iskorišćavanja
slobode izbora, ma koliko ona bila ograničena u početku Traganja, za sanjanje sna, koji vodi
prevazilaženju istog tog sna i ka Spoznaji Sebe. Pojedinac je taj koji bira, koji će san da sanja,
čovek je taj koji odlučuje, da li će zaista da sazreva i da li da Spozna Boga - Sebe ili ne.

Bog je savršeni i verni saveznik onoga ko čvrsto odluči da Spozna Sebe. Odlučiti čvrsto da se
Spozna Sebe, znači započeti stvaranje uslova za postignuće takvog (ne)Rezultata. Svaka ljudska
odluka, je «odluka» Boga u «ljudskom obliku». Kada čovek čvrsto i bez postavljanja ikakvih
uslova, odluči da Spozna Sebe, Kreacija može samo potpuno da ga podrži u toj svojoj nameri.
«Cilj» života svakog ljudskog bića, jeste da «u potpunosti» Spozna Sebe, to jest da mu Svest Sazri.
Čitav Univerzum je u funkciji individuacije Boga putem ljudske forme. Iskrena odluka da se
Spozna Bog, je lozinka koja otvara sef Kreacije u kojem postoji sve ono što je neophodno za
Sazrevanje svakog čoveka.
U snu zvanom Put ka Sebi, suštinski je važno biti duboko iskren u Nameri, važno je da Odluka bude
nepokolebljiva i da se ne postavlja nikakav uslov za sazrevanje. Spoznaja Boga ne ostavlja prostora
ni za beskrajno najmanji kompromis. Onaj Tragalac koji je iskren, odlučan i koji ne postavlja
uslove, sigurno će Dostići do Cilja.
Onaj koji neodlučno i neiskreno traga, neće moći da stigne do Cilja, sve dok njegovo Traganje ne
postane iskreno, odlučno i bezuslovno. Za iskrenog i odlučnog Tragaoca, prepreke na njegovom
«putu», postaju prilike za sazrevanje, dok tragalac koji se koleba i koji postavlja uslove, sam sebi
stvara prepreke, koje mu izgledaju nepremostive.
Odluka čoveka je suštinski bitna. Na osnovu onoga što je odlučio, ostvariće se onakva ili ovakva
budućnost. Važno je upitati se i odlučiti se: Želim li da se bavim duhovnošću i da budem duhovni
turista ili hoću zaista da Sazrim? Želim li da Spoznam Sebe ili želim samo da sanjam san duhovnog
sadržaja? Bog neprestano «vidi» i «čuje» sve i svaka čovekova odluka je za Boga svetinja. Čovek
može lagati sebe, ali ne može lagati Sebe-Boga. Bilo koju stvar čovek odluči ili uradi, Bog će to
«ispoštovati». Bog ne kažnjava i ne sudi, uvek je čovek taj, koji sebe kažnjava i koji sebe sputava:
nema veće kazne, koju uvek samo čovek sam sebi dodeljuje, od one da Ne Traži i da Ne Nađe Sebe.